Sinergija

Kao neko ko je započeo svoj karijerni put u marketinškim agencijama svesna sam činjenice koliko je brainstorming važan u procesu generisanja novih ideja, kreativnih rešenja, stvaranja čarolije za klijenta. Ovakav vid timskog promišljanja je spontani način stvaranja ideja bez kritičkog osvrta na iste. Međutim, kako često realnost bude drugačija, pa se kriticizam umeša prerano u proces, rešila sam da u ovom tekstu opišem jednu od tehnika koja bi doprinela ovom procesu da se ostvari u svom punom sjaju.

Zamislite da ste u mogućnosti da osmislite značajnu televizijsku inovaciju kakva je 1938. godine bila „Snežana i sedan patuljaka“… Svakako biste u tom slučaju bili nagrađeni od strane Američke akademije. J Decenijama kasnije, Diznijev kreativni strateg  Robert Dilc je razvio model pod nazivom Dizni metod. Ovim metodom je razdvojio sanjare, planere (realiste) i kritičare. Ciljevi ova tri tima su se razlikovali. Sanjari su trebali da osmisle idealnu viziju animiranog filma, planeri po koracima da osmisle realizaciju, a kritičari detaljno da analiziraju plan kako bi uvideli propuste. Implementiranjem ovog metoda u brainstorming izbegavamo ometače u vidu kritičkog razmišljanja u trenutku razvijanja kreativne ideje. U praksi uobičajeni ometači sa kojima se susrećemo su: „Ma to ne bi prošlo… Ma dobro je, ali skupo bi bilo realizovati to… Uff, već viđeno… Ma to ne bi privuklo ciljnu grupu…“ . Naravno da je kritičko razmišljanje više nego potrebno, ali ne na mestu na kome ideje pokušavaju da izađu.

Dizni bi timove podelio u tri različite sobe, kako se misaoni procesi ne bi mešali. Proces uvek započinje sa sanjarima. Soba za sanjare treba da bude prijatna, sa slikama, biljkama, svetlim bojama kako bi se podstakla kreativna misao. Sve ideje bilo rečima ili crtežima bi se stavljale na flip chart. Tokom vođenja ovog dela procesa postavljala bi se pitanja kao što su:

  • Šta nam je cilj?
  • Šta želimo da postignemo?
  • Kada ne bi bilo ograničenja (novac, vreme i drugi resursi), šta bismo tada postigli?
  • Kada bismo imali čaroban štapić šta bismo kreirali? Kako bi to izgledalo?
  • Koje su nam opcije? Koji su benefiti?

Finalni predlog kreativnog rešenja se predstavlja realistima (planerima) koji svoja razmišljanja baziraju na tome kako ostvariti viziju koju imaju ispred sebe. Papiri, olovke i razrada akcionog plana do detalja. Predlozi pitanja:

  • Kako realizovati datu ideju?
  • Šta nam je potrebno za realizaciju? Koliko bi to koštalo? (Ukoliko postoji prostora razmišljati o izvorima finansiranja.)
  • Koji su koraci potrebni na putu realizacije? Koji je prvi/drugi korak?
  • Koji su nam rokovi? Kada će biti realizovana ideja?
  • Koji resursi su nam potrebni? A koje imamo?

Na kraju ovog procesa na red dolaze kritičari. U ovoj fazi njihova analiza je dragocena, dok bi u ranoj bila kontraproduktivna. Izgubila bi se čarolija kreativnog razmišljanja, zatvorio bi se proces kreativnosti i ostali bismo u zoni komfora sa svim onim što već znamo. Kritičari treba da predvide sve slabe tačke plana i sve evntualne barijere. Ne kritikuje se vizija, već plan. Komentari treba da budu konstruktivni sa ciljem pronalaženja najboljeg rešenja za finalnu verziju realizacije vizije. Primeri pitanja koje kritičari postavljaju prilikom sagledavanja plana:

  • Šta može biti pogrešno vezano za plan?
  • Šta smo propustili, zaboravili? Šta još nedostaje?
  • Zašto ne bismo mogli da realizujemo ideju? Koje su potencijalne pretnje i slabosti?
  • Kako će ovo izgledati ciljnoj grupi? Kritičarima? Klijentima? Deci? Odraslima? Novinarima?…
  • Kako svi ovi elementi izgledaju zajedno?

Nakon što kritičari pronađu sve slabe tačke plana, komentare vraćaju realistima kako bi ojačali plan realizacije. Što je vizija kompleksnija biće potrebe da se proces između planera i kritičara ponovi nekoliko puta. Tek nakon što kritičari stave tačku na svoju analizu i potvrde da ne vide više slabosti u planu kreće se sa realizacijom projekta.

Po ovom metodu kreativno rešenje ne bi trebalo da se menja, već planeri i kritičari treba da osmisle način da ga ostvare. Međutim, ukoliko planeri i kritičari stalno dolaze do neke nepremostive barijere, sanjarima bi mogla da se da informacija šta bi trebalo da koriguju kako bi bilo izvodljivo realizovati viziju. Ovo se radi isključivo u slučaju kada su planeri i kritičari saglasni da ne postoji način da se vizija realizuje.

Istakla bih da se ove tri uloge nalaze u svima nama: sanjari, planeri i kritičari. Shodno čemu i mi kao pojedinci u fazi sanjarenja svog unutrašnjeg kritičara treba da smanjimo i da mu ne dopustimo da se umeša pre vremena. Kritičari su sve one misli koje nam govore: „Ti si junior, šta ti znaš… On je menadžer, on zna bolje… Neću da se izblamiram… Ma jeste ja ću smisliti nešto što još niko nije…“ Setite se da je npr. Tesla tako razmišljao nikada ne bi došao do tako genijalnih izuma. Tako da kritičare u fazi maštanja stavljamo po strani.

Takođe, u praksi se neretko dešava da se zaborave principi brainstorming-a, zbog čega može doći do kritikovanja ili razmišljanja o realizaciji i pre nego što kreativna ideja nastane ili kritikovanja plana i pre nego što su se razmotrile sve opcije realizacije. Nasuprot tome Dizni metod daje strukturu, omogućava da se timovi fokusiraju na jedan cilj. Integrisanje metoda je moguće i u radu sa jednim timom koji treba da bude u sve tri uloge, ali je u ovom slučaju važna uloga moderatora, koji treba da vodi računa da se ove uloge ne prepliću.

O svemu ovome imaćete priliku da čujete na buduće organizovanom meetup-u u prostorijama Sinergije. Za više informacija, pratite nas na društvenim mrežama.

„Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta“, Alfred Hičkok.

Autor: Ana Čejić

Post a Comment