Sinergija

Radeći sa liderima zaposlenim u velikim korporativnim organizacijama, mnogi koučing stručnjaci susreću se sa pojedincima koji se bore sa različitim formama povremene ili svakodnevne radne anksioznosti. Pomenuto stanje teskobe, straha i nesigurnosti najčešće se manifestuje iznenadnom brigom o najrazličitijim stvarima- od beznačajnih sitnica do onih koje potencijalno mogu imati katastrofalne ishode.

Što više posmatramo radnu anksioznost, sve više spoznajemo njenu neizbežnost u korporativnom okruženju. Anksioznost je prisutna u svakom timu, u svakoj organizacionoj strukturi i sa punim pravom možemo reći da ne postoji organizacija koja ne promišlja i dela izvan njenih okvira.

Danas, anksioznost predstavlja svojevrsno “pogonsko gorivo” savremenih korporacija, a, kako je izvesno da na pitanje kako da je se zauvek otarasimo nikada nećemo dobiti odgovor koji priželjkujemo, možda bi bilo bolje i svrsishodnije zameniti ga onim “kako da anksioznost kanališemo i učinimo je- svojim saveznikom?”

Kako da anksioznost radi za vas

Prvi korak u stvaranju savezništva sa ovim nejasnim i mučnim osećanjem jeste njeno detektovanje u samom momentu pojavljivanja. Jedan od razloga zbog kojih je anksioznost tako teško uočljiva ogleda se u njenoj kompleksnoj prirodi. Naime, postoji mnogo različitih tipova anksioznosti, a svaka od njih obojena je spektrom srodnih i povezanih misli i osećanja.

Anksioznost povodom performanse

“Da li sam dovoljno dobar/ra u ovom poslu?”  Ovo pitanje sebi najčešće postavljaju ambiciozni pojedinci zaposleni u velikim organizacijama, što ne predstavlja problem sve dok od nadređenih redovno dobijaju adekvatan i blagovremeni odgovor. Unutar velikih korporativnih sistema zaposleni veoma retko dobijaju povratne informacije o svom radu, što za posledicu ima rast nesigurnosti u kvalitet sopstvenog radnog učinka. No, to je tek početak priče. Posebna krajnost su oni zaposleni (ima ih u svakom timu) koji će, bez obzira na količinu povratnih reakcija, stalno žudeti za novim, većim pohvalama od svojih nadređenih, iznova dovodeći sebe u zamku strahova i nezadovoljstva.

Statusna anksioznost

“Da li sam uspešan/na kao moji prijatelji i saradnici?” Do odgovora na ovo pitanje dolazi se pukim posmatranjem i upoređivanjem sa drugim ljudima. Iako njegov specifičan cilj može varirati, u osnovi upoređivanja nalaze se društveno sankcionišući, uglavnom materijalni pokazatelji uspeha. Ko ima veća primanja? Ko putuje na egzotičnije destinacije? Iako će nas naš racio gotovo uvek “izgrditi” zbog ovih uistinu patetičnih komparacija, neizbežno je odupreti se anksioznosti u momentu kada čujete da je vaš kolega, a ne vi, dobio unapređenje. Umesto toga, zapitajte se šta ovo govori o vama i u koju kategoriju vas svrstava? I šta možete da uradite kako biste se odupreli ovom izazovu?

Egzistencijalna anksioznost

“Ko sam ja u stvari?” Ovo pitanje je ključ koji otvara vrata individualnosti, psihološkom distanciranju od vrednosti i stavova na kojima smo odrastali i koje smo usvajali mnogo pre nego što smo razvili kritički kapacitet da odlučimo kako ćemo misliti i u šta ćemo verovati.

Sa ovim pitanjima naročito se bore lideri u situacijama kada za svoj učinak dobijaju povratnu reakciju od celog tima (tzv. 360 proces). Ovakav vid dobijanja feedback-a može uticati na stvaranje svojevrsne pukotine u njihovim predubeđenjima: suočeni sa objektivnom slikom svoje ličnosti, oni se nalaze pred snažnim pritiskom pomirenja sopstvene i perspektive iz koje ih posmatraju drugi. Za mnoge pojedince ovo može biti šokantno, anksioznošću ispunjeno otkriće, bez obzira na to da li u njima postoji želja za promenom ili zadržavanjem statusa quo.

Društvena anskioznost

“Da li me ljudi vole?” Večno pitanje, prisutno i jednako važno u svim sferama života. Bez obzira na to da li vam je u većoj ili manjoj meri stalo do toga da se dopadnete drugima, treba znati da je strah od odbacivanja normalno osećanje koje je imanentno našoj  ljudskoj prirodi.

Strah od smrti

Strah od smrti toliko je moćan i snažan da ga je gotovo nemoguće verbalizovati na pravi način. Najčešće se ispoljava u okviru apsolutne panike koji mnogi ljudi iskuse u situacijama kada bivaju “pušteni niz vodu”. Gubitak sigurnih izvora prihoda, pa makar bio samo privremen, za mnoge od nas može biti zastrašujuć do te mere da počinjemo da zamišljamo najgore moguće scenarije poput života ispod mosta u nekom napuštenom delu grada, gubitka dostojanstva i poštovanja drugih, uz smrt kao neizbežan naredni korak na ovom putu životnih poraza.

Svi pomenuti varijeteti anksioznosti prisutni su manjoj ili većoj meri, svakog minuta i sata našeg radnog dana i predstavljaju neizbežan element korporativnog života te je stoga osnovno pitanje, ne da li ju je potrebno iskusiti, već na koji način to treba činiti. U svakom od nas leži mogućnost da efikasno upravljamo našom anskioznošću, prepoznajemo zašto je ona uopšte tu i iskoristimo je kako bismo dragocenu energiju preusmerili na stvaranje rezultata koji su nam zaista važni. Ili ćemo, naprotiv, nastaviti da je koristimo potpuno neefikasno, ne uspevajući da primetimo da nas to u stvari vodi ka ponašanjima koja, nudeći kratkoročno olakšanje, na kraju dana ne uspevaju da nam obezbede ni najmanju trajnu vrednost.

Dakle, kada sutra odete na posao, bilo bi dobro da pokušate sledeće:

  • Potrudite se da prepoznate svaki oblik anksioznosti sa kojim se susretnete
  • Zamislite svet u kom anksioznost ne postoji
  • Odmah zatim zamislite svet kao mesto u kom anksioznost postoji, ali gde su svi naučili kako da je “ukrote”, kako u sebi tako i u drugima.

 

Autor:Džulijan Hemfriz

Izvor: www.psychologytoday

Prevela: Mia Popić