Kako izgleda hrabrost u životu i karijeri žene? Da li je to snaga da preguraš još jedan težak dan, da pokreneš sopstveni biznis ili da treći put ideš na intervju za posao nakon dva neuspeha? Ili je, pak, hrabrost mnogo tiša, suptilnija – u ranjivosti, u tome da kažeš „ne“ ili da prihvatiš pohvalu bez umanjivanja sopstvene vrednosti?
O ovim pitanjima govorilo se na panelu „Bez staklenog plafona“, na Letnjoj školi primenjene psihologije u Nordeusu. Panel je vodila Ana Ljubojević, biznis kouč, dok su svoja iskustva i uvide delile Milica Ličina, preduzetnica i vlasnica brenda “Anđeli”, i Milena Milojević, Employee Engagement Manager u Microsoftu.
Hrabrost – srce, snaga ili muškost?
Ana je diskusiju otvorila etimologijom reči hrabrost. U romanskim jezicima, koren dolazi od reči srce. U slovenskim, vezuje se za snagu. A u starogrčkom -za muškost. Već ova mala jezička analiza pokazala je koliko hrabrost ima različita lica, i koliko naš kulturni kontekst oblikuje način na koji je doživljavamo.
Milenin put: od straha do glasa
Milena je otvoreno govorila o svom putu – od prvih dana u korporaciji, kada se nije usuđivala da iznese mišljenje, do današnjeg iskustva u Microsoftu gde je naučila da slobodno govori jer je vremenom stekla sigurnost u sopstveno delovanje u poslu.
Iako nas život nekada natera da se “namažemo ratničkim bojama i delujemo brzo i oštro”, kako je istakla Milena, za nju hrabrost je vrlo često i ranjivost – onaj trenutak kada od top menadžmenta zatraži pomoć, kada prizna da ne zna kako dalje. Ili kada se, treći put zaredom, prijavi na konkurs za Microsoft. Tada je shvatila da opuštenost i autentičnost daju veću snagu od ideje perfekcionizma.
Milicin put: od „blama“ do preduzetništva
Milica je hrabrost prepoznala u izlaganju riziku – bilo da je reč o vođenju firme sa osam zaposlenih ili o odluci da javno deli svoj napredak u sviranju bas gitare, svesna da će u početku zvučati nesavršeno. Hrabrost u preduzetništvu za nju je spremnost da se izložiš riziku i da staneš iza svoje odluke i jasno kažeš bila je dobra ili nije bila dobra.
Njen put ju je vodio od tinejdžerke koja se plašila neprijatnosti javnog nastupa na RTS-u, preko majke sa troje male dece i sopstvenog biznisa, do žene koja svesno bira da testira sopstvene granice. Put je dug, ali taj vidljivi napredak je za nju manifestacija hrabrosti. Hrabrost je, kaže, i u njenim ćerkama – kada jedna pita dečka za maturu svesna da može biti odbijena ili druga odluči da buši uši iako se plaši bola.
Barijere koje najviše koče žene
Na panelu su se izdvojile tri velike teme:
- Strah od želja i granica – Žene često osećaju da je „lakše“da se prilagode očekivanjima, nego da jasno kažu šta žele. Često se desi da žene svoje želje stave na stranu i da se zamrznu na pitanje šta one zapravo žele. To je Ana povezala i sa strahom, ali i naučenim obrascem žena da kažu “Ne” i da postave granice. U razgovoru smo čule da upravo granice čuvaju naše resurse i samopoštovanje.
- Ljutnja – Jedan od prvih koraka da postavimo granice je da osetimo ljutnju. Umesto da je potiskuju, panelistkinje su govorile o učenju da ljutnju prepoznaju i artikulišu na zdrav način – kao signal narušenih granica i priliku za win-win rešenja.
- Impostor sindrom – I Milena i Milica su priznale da im je teško da prihvate komplimente, pohvale, nagrade. Milena je ispričala kako 5 dana ne otvara mejl sa feedback-om o svom performansu koji dobije od svog menadžera, iako zna da je sve super i da su joj rezultati na zavidnom nivou, kako je već unazad 6 godina. Koliko puta ste i vi, umesto „hvala“, umanjili sopstveni uspeh?
Šta bi rekle mlađoj sebi?
„Opusti se i uživaj više“, rekla bi Milena.
„Biće sve u redu, ne sekiraj se toliko“, rekla bi Mirica – i dodala, kroz osmeh, da sebe tada verovatno ne bi poslušala.
Obe su primetile da mlađe generacije već lakše prihvataju komplimente i jasnije izražavaju svoje želje – što uliva nadu da hrabrost postaje prirodniji deo ženskih priča.
Poruka za kraj
Panel je završen rečenicom Ane Ljubojević: „Hrabrost je imati petlju da radiš u skladu sa svojim srcem.“
I možda je to najvažnija lekcija koju smo poneli – da hrabrost ne mora uvek da bude velika i glasna. Nekad je to tih glas koji kaže „hvala“. Nekad je to odlučnost da postaviš granicu. A nekad – smeo korak u potpuno novi život.
Piše: Jovana Ranđelović